Astralno tijelo naspram fizičkog
Astralno i fizičko tijelo i razlike među njima
Kada prorok ili utemeljitelj religije govori o svjetlu i time hoće ukazati na mudrost to ne čini stoga što to smatra genijalnom slikom. Okultist svoje mišljenje temelji na činjenicama i zato njemu nije važno da ono bude genijalno, već da bude istinito! Kao okultist on mora odustati od nezakonitog mišljenja, ne smije donositi proizvoljne zaključke ni osuđivati. On mora, korak po korak, pomoću duhovnih činjenica razvijati ispravno mišljenje. Stoga ova slika svjetla ima duboko značenje ili, štoviše, ona je duhovnoznanstvena činjenica. Da bismo to prepoznali vratimo se čovjekovom biću.
Astralno tijelo je treći čovjekov dio. Ono je nositelj radosti i tuge te o njemu ovise čovjekova unutarnja duševna iskustva. Biljka nema astralno tijelo i zato ne može iskusiti radost i tugu kao što to mogu čovjek i životinja. Ako danas prirodoznanstvenik, baveći se ispitivanjem prirode, govori o osjećajima biljki tada ono što govori počiva na sasvim pogrešnom shvaćanju prirode osjećaja. Do ispravne predodžbe astralnog tijela doći ćemo samo ako slijedimo razvoj kroz koji je ono prošlo tijekom vremena. Znamo da je čovjekovo fizičko tijelo najstariji i najkompliciraniji član njegova bića, njegovo je etersko tijelo nešto mlade, a njegovo je astralno tijelo najmlađe. No, najmlađe od svega je njegovo Ja. Fizičko je tijelo prošlo kroz dugotrajan razvoj, koji se događao tijekom četiriju planetnih utjelovljenja.
Na početku ovog razvoja naša je Zemlja bila u prvobitnom utjelovljenju zvanom stanje Saturna. U ono vrijeme čovjek još nije postojao u svojem sadašnjem obliku. Na Saturnu je postojala samo prva klica fizičkog tijela, a nedostajala su mu sva ostala tijela — etersko tijelo, astralno tijelo i Ja. Etersko mu je tijelo pridruženo tek za drugog utjelovljenja Zemlje, na Suncu.
U ono je doba čovjekvo etersko tijelo nesumnjivo imalo oblik pentagrama, ali je poslije donekle bilo preinačeno jer se u trećem utjelovljenju našeg planeta, na Mjesecu, s njim sjedinilo astralno tijelo. Potom se Mjesec preobrazio u Zemlju, a trima već oblikovanim čovjekovim tijelima pridružilo se Ja.
Gdje su bila ova tijela prije nego što su se utjelovila u ljudskom biću?
Gdje je, primjerice, bilo etersko tijelo prije nego što se na Suncu uvuklo u fizičko tijelo?
Gdje je ono bilo za razdoblja Saturna?
Okruživalo je Saturn kao što sada zrak okružuje Zemlju. Isto je bilo s astralnim tijelom tijekom razdoblja Sunca. Ono je ušlo u čovjekovo biće tek za razdoblja Mjeseca. Sve što je ušlo poslije — prije je bilo u okolini. Pokušajte si zamisliti da se Staro Sunce nije sastojalo od kamenja, biljki i životinja kao što je to danas na Zemlji, nego od bića koja su bili ljudi, a koja su bila razvijena samo do stadija čovjeka-biljke. Tada je također postojala neka vrsta minerala. Ova su dva prirodna carstva bila prisutna na Starom Suncu. Staro Sunce ne smijete brkati sa sadašnjim. Staro je Sunce bilo okruženo svojim moćnim astralnim ovojem koji je svijetlio. Sunce je okruživala neka vrsta zračnog ovoja, ali je zračni ovoj istodobno bio astralni i svjetleći. Danas čovjek ima fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i Ja. Kad Ja djeluje na astralno tijelo oplemenjujući ga intelektualno, moralno i duhovno tada astralno tijelo postaje duh-sam ili manas.
