Browsed by
Author: admin

Što mogu a što ne vidovite osobe

Što mogu a što ne vidovite osobe

Kad ne preostane ništa drugo. Kad više nema odgovora, nitko ih ne daje ma koliko da tražimo. Kad se nađemo pred zidom pitanja, sumnji, zbunjenosti… Kome se obraćamo?
Onima u koje do jučer nismo vjerovali, koje smo gledali sa sumnjom i podozrenjem. Onima koji jedini mogu da nam daju odgovore koje tražimo, da nam otkriju tajne koje nam se taje iza leđa ili na očigled.
I što tad činimo? Odjednom hoćemo sve, a do jučer nismo imali ništa, nikakvo saznanje o onome što nas muči, a sada od vidovnjaka očekujemo više nego što i jedan može dati ili, drugim riječima, očekujemo nemoguće.
Vidovnjaci jesu moćni mediji koji vide budućnost, ali nisu svemoćni. Jer danas kao nikad prije, oko nas su mnogi koji tvrde da mogu baš sve, a to ne može nitko.
Ako vam netko tvrdi da može sve - to znači da ne može ništa.

Što mogu vidovnjaci?
Postoji više vrsta vidovitosti. Neki vidovnjaci mogu vidjeti budućnost, ali ne i sadašnjost i prošlost. Drugi mogu sagledati i prošlost i sadašnjost i budućnost.
Nekim vidovnjacima treba kontakt fizički - uživo, dok drugi mogu raditi na daljinu.
Mnogi vidovnjaci se služe tarot kartama za proricanje budućnosti ili runama ili viskom, dok nekima ne treba nikakvo sredstvo osim energije osobe kojoj gledaju, pa bila ona blizu ili daleko.
Skidanje crne magije mogu činiti rijetki s darom vidovitosti ili otklanjanje energetskih blokada.
Mogu usmjeravati nečiju energiju u pozitivnom pravcu.

Što ne mogu vidovnjaci?
Ono što vidovite osobe ne mogu je da učine da vas netko voli… To ne može nitko, to ne postoji.
Isto tako vam ne mogu reći dobitnu kombinaciju u igrama na sreću, pa to je logično. Mogu vam reći sretne brojeve, ali ne one koji će se izvući na lotu, kao primjer.
Ne mogu vam reći točan datum nekog događaja.
Ne mogu razgovarati s mrtvima. Domena smrti nije ničija.

Mnogo je toga što mogu, ali isto tako je mnogo toga što ne mogu osobe s paranormalnim sposobnostima. Obratite dobro pažnju kome se obraćate, poslušajte glas duše ili intuiciju. Ne vjerujte što se sve piše o iskustvima, mnogi pišu sami o sebi…
Vidovitost je rijedak dar, te su tako i istinski vidovnjaci rijetki.

 

Hrvatska telefon
064 600 602

Njemačka telefon
0900 3887 787
1,99

Austrija telefon
0900 520 834
2,16 €/min

Naše duše i smrt

Naše duše i smrt

Reinkarnacija postoji

Reinkarnacija postoji

Renkarnacija postoji, a najbolji dokaz su možda, između ostalih ljudi, djeca koja tvrde da su imali prošli život.

Npr. djeca često opisuju i način na koji su živjeli i umrli.  Površno možemo zaključiti da jednostavno izmišljaju.  Ali što se događa kada, u nekim slučajevima, ljudi to shvate ozbiljno i pokušaju saznati je li se ono što dijete opisuje stvarno dogodilo? I, što se događa kada ti ljudi odu na ona mjesta koja su djeca spomenula, i otkriju da je sve što su rekli o prošlim događajima zaista istina? 

Slučaj jednog dječaka

Šestogodišnjak iz Turske, Kemal Atasoy, bio je potpuno uvjeren u ono što govori kada je dr. Jurgenu Keilu, psihologu iz Australije, opisao detalje svog prošlog života. Dječak se s liječnikom susreo u vlastitom domu, udobnoj kući smještenoj u bogatijoj građanskoj sredini, a u pratnji su bili prevoditelj dr. Keilini i Kemalovi roditelji, obrazovani bračni par kojima je ponekad bila zabavna dječakova pričljivost u opisivanju vlastitih iskustava. Ispričao je kako je nekada živio u osam stotina kilometara udaljenom Istanbulu. Tvrdio je da se preziva Caracas, da je jedan od bogatih armenskih kršćana i da živi u prostranoj trokatnici. Ta se kuća nalazila, rekao je, pored kuće žene po imenu Aysegul, vrlo poznate osobe u Turskoj, koja je napustila zemlju zbog problema sa zakonom. Kemal je osjećao da mu je kuća na vodi, na mjestu gdje su bili vezani čamci, a da je iza nje crkva. Rekao je da su mu žena i djeca također imali grčka imena. Napomenuo je i da je sa sobom često imao veliku kožnu torbu te da je u spomenutoj kući živio samo dio godine. U vrijeme kad je upoznao dr. Keila, 1997., nitko nije znao koliko je Kemalova priča istinita. Njegovi roditelji nisu poznavali nikoga u Istanbulu. Ni Kemal ni njegova majka nikada nisu bili tamo, dok je Kemalov otac samo dva puta boravio u tom gradu, nekim poslom. Osim toga, nitko iz obitelji nije poznavao nikoga iz Armenije. Roditelji su mu bili muslimani Alevi, članovi obitelji koja vjeruje u reinkarnaciju, ali se očito nisu previše obazirali na Kemalove tvrdnje koje je iznosio odmalena, već kao dvogodišnjak. 

Dr. Keil odlučio je ispitati koliko Kemalove tvrdnje odgovaraju životima ljudi koji su stvarno postojali. Rezultati istraživanja dr. Keila pokazuju da Kemal nikako nije mogao saznati detalje života dotičnog čovjeka. Nakon što su dr. Keil i njegov prevoditelj stigli u Istanbul, pronašli su kuću Aysegul, žene čijeg je imena Kemal zapamtio. Pokraj te kuće nalazila se prazna, impresivna trokatnica koja je izgledom sasvim odgovarala Kemalovu opisu – bila je kraj vode, gdje su privezivali čamce, s crkvom u pozadini. Dr. Keil je imao poteškoća  pronalaženja dokaza da je osoba koju je Kemal opisao nekada živjela na tom mjestu. U tom dijelu Istanbula tada nije bilo Armenaca, a dr. Keil nije mogao pronaći čovjeka koji se sjeća da je ijedan Armenac ikada živio u tom mjestu. Kada se nakon godinu dana vratio u Istanbul, razgovarao je sa službenicima Armenske crkve, koji su mu ponovili da, prema njihovim saznanjima, u toj kući nikada nije živio nijedan Armenac. Potvrdu te činjenice nije mogao naći u postojećim crkvenim spisima, ali je poznato da su mnoge njihove knjige stradale u požaru. Dr. Keil je razgovarao sa starijim susjedom koji je rekao da pouzdano zna da je tamo davno živio Armenac, a da su crkveni službenici jednostavno bili premladi da bi se toga sjećali. S tim dokazom u rukama dr. Keil je nastavio potragu za željenim informacijama. Sljedeće godine krenuo je na svoje treće putovanje u isto područje i razgovarao s uglednim lokalnim povjesničarom. Tijekom razgovora dr. Keil se trudio ne utjecati na odgovore sugovornika i ništa mu ne sugerirati. Povjesničar je ispričao priču koja je zapanjujuće slična onome što je rekao Kemal. Ispričao mu je kako je u toj kući nekoć živio bogati armenski kršćanin. Bio je jedini Armenac u tom dijelu grada, a prezivao se Caracas. Njegova supruga bila je grčka pravoslavka, a njezina obitelj nije odobravala njihov brak. Par je imao troje djece, ali povjesničar nije mogao reći kako se zovu. Napomenuo je i da je ostatak obitelji Caracas živio u drugom dijelu Istanbula, da su se bavili izradom kožne galanterije, te da je dotični pokojnik često nosio veliku kožnu torbu. Kazao je i da je ovaj čovjek u spomenutoj kući živio samo tijekom ljetnih mjeseci. Poginuo je 1940. ili 1941. godine. Iako dr. Keil nije uspio provjeriti Kemalovu tvrdnju da su imena supruge i djece grčka, uspio je doznati da žena potječe iz grčke obitelji. Ispostavilo se da je ime koje je Kemal dao zapravo armenski izraz koji znači “dobar čovjek”. 

Dr. Keil nije mogao pronaći dokaze da su ljudi zvali Caracas tim imenom, ali ga je iznenadila činjenica da, iako nitko oko njega nije mogao znati taj izraz, Kemal je ipak spomenuo ime koje je vjerojatno vrlo dobro opisalo gospodina Caracasa. Kako je taj mali dječak, koji je živio osam stotina kilometara daleko, mogao toliko znati o čovjeku koji je umro u Istanbulu pedeset godina prije dječakova rođenja. Malo je vjerojatno da je mogao od bilo koga čuti za čovjeka do čijih je informacija dr. Keil tako teško došao. Kako bismo to mogli objasniti? Kemal je na to pitanje imao vrlo jednostavan odgovor: izjavio je da je on sam, u svom prošlom životu, bio taj čovjek. Kemal nije usamljen u svojim izjavama. Djeca diljem svijeta opisuju sjećanja na svoje prošle živote. Znanstvenici provjeravaju slične izvještaje više od četrdeset godina. Dosjei Odjela za istraživanje osobnosti na Sveučilištu u Virginiji sadrže preko 2500 takvih slučajeva. Neka djeca kažu da su pokojni članovi svoje obitelji, dok druga opisuju svoj prijašnji život proveden u tijelima stranaca. Često se događa da se vrlo malo dijete počne prisjećati svog prethodnog života. Dijete na tome inzistira i često zahtijeva da ga se odvede u drugu obitelj negdje drugdje. Kada dijete iznese dovoljno detalja o tom drugom mjestu, obitelj često zna otići tamo provjeriti poklapaju li se djetetove tvrdnje sa stvarnim činjenicama o životu nedavno preminule osobe. Jesu li Kemalova sjećanja, poput onih 2500 djece, ono što oni vjeruju da jesu – iskustva prošlih života? 

 Fenomen djece koja se prisjećaju svojih prošlih života fascinantan je u svakom pogledu, Na kraju, daje vam se prilika da sami odaberete hoćete li ostati pri uvjerenju da su se djeca, poput Kemala, zaista vratila nakon jednog proživljenog života.

Ovo je samo jedan od primjera da reinkarnacija doista postoji, stvarna je. Nije to isprazno vjerovanje da smrt nije kraj našeg postojanja već stvarne i dokazane činjenice tisuće ljudi.

Literatura: Jim B. Tucker

 

 

Astralno tijelo naspram fizičkog

Astralno tijelo naspram fizičkog

Astralno i fizičko tijelo i razlike među njima

Kada prorok ili utemeljitelj religije govori o svjetlu i time hoće ukazati na mudrost to ne čini stoga što to smatra genijalnom slikom. Okultist svoje mišljenje temelji na činjenicama i zato njemu nije važno da ono bude genijalno, već da bude istinito! Kao okultist on mora odustati od nezakonitog mišljenja, ne smije donositi proizvoljne zaključke ni osuđivati. On mora, korak po korak, pomoću duhovnih činjenica razvijati ispravno mišljenje. Stoga ova slika svjetla ima duboko značenje ili, štoviše, ona je duhovnoznanstvena činjenica. Da bismo to prepoznali vratimo se čovjekovom biću.

Astralno tijelo je treći čovjekov dio. Ono je nositelj radosti i tuge te o njemu ovise čovjekova unutarnja duševna iskustva. Biljka nema astralno tijelo i zato ne može iskusiti radost i tugu kao što to mogu čovjek i životinja. Ako danas prirodoznanstvenik, baveći se ispitivanjem prirode, govori o osjećajima biljki tada ono što govori počiva na sasvim pogrešnom shvaćanju prirode osjećaja. Do ispravne predodžbe astralnog tijela doći ćemo samo ako slijedimo razvoj kroz koji je ono prošlo tijekom vremena. Znamo da je čovjekovo fizičko tijelo najstariji i najkompliciraniji član njegova bića, njegovo je etersko tijelo nešto mlade, a njegovo je astralno tijelo najmlađe. No, najmlađe od svega je njegovo Ja. Fizičko je tijelo prošlo kroz dugotrajan razvoj, koji se događao tijekom četiriju planetnih utjelovljenja.

Na početku ovog razvoja naša je Zemlja bila u prvobitnom utjelovljenju zvanom stanje Saturna. U ono vrijeme čovjek još nije postojao u svojem sadašnjem obliku. Na Saturnu je postojala samo prva klica fizičkog tijela, a nedostajala su mu sva ostala tijela — etersko tijelo, astralno tijelo i Ja. Etersko mu je tijelo pridruženo tek za drugog utjelovljenja Zemlje, na Suncu.

U ono je doba čovjekvo etersko tijelo nesumnjivo imalo oblik pentagrama, ali je poslije donekle bilo preinačeno jer se u trećem utjelovljenju našeg planeta, na Mjesecu, s njim sjedinilo astralno tijelo. Potom se Mjesec preobrazio u Zemlju, a trima već oblikovanim čovjekovim tijelima pridružilo se Ja.

Gdje su bila ova tijela prije nego što su se utjelovila u ljudskom biću?

Gdje je, primjerice, bilo etersko tijelo prije nego što se na Suncu uvuklo u fizičko tijelo?

Gdje je ono bilo za razdoblja Saturna?

Okruživalo je Saturn kao što sada zrak okružuje Zemlju. Isto je bilo s astralnim tijelom tijekom razdoblja Sunca. Ono je ušlo u čovjekovo biće tek za razdoblja Mjeseca. Sve što je ušlo poslije — prije je bilo u okolini. Pokušajte si zamisliti da se Staro Sunce nije sastojalo od kamenja, biljki i životinja kao što je to danas na Zemlji, nego od bića koja su bili ljudi, a koja su bila razvijena samo do stadija čovjeka-biljke. Tada je također postojala neka vrsta minerala. Ova su dva prirodna carstva bila prisutna na Starom Suncu. Staro Sunce ne smijete brkati sa sadašnjim. Staro je Sunce bilo okruženo svojim moćnim astralnim ovojem koji je svijetlio. Sunce je okruživala neka vrsta zračnog ovoja, ali je zračni ovoj istodobno bio astralni i svjetleći. Danas čovjek ima fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i Ja. Kad Ja djeluje na astralno tijelo oplemenjujući ga intelektualno, moralno i duhovno tada astralno tijelo postaje duh-sam ili manas.

Rudolf Steiner

Što je predviđanje budućnosti ili proricanje

Što je predviđanje budućnosti ili proricanje

Što je predviđanje budućnosti ili proricanje?

Predviđanje ili proricanje budućnosti staro je koliko i sam svijet i čovječanstvo. Od davnih vremena do danas ljudi žele znati svoju budućnost u pogledu ljubavi, zdravlja, financija i slično. Ipak, uvijek je u pitanju stvar vjere kao i savjet da se pazi koga se pita da predvidi budućnost. Mnogo je onih koji smatraju da bi vidovitost trebala biti posve besplatna te da vidovnjaci ne bi trebali naplaćivati svoj dar… Koliko je to racionalno? Koliko ispravno tražiti od nekoga da svoju energiju i dar vidovnjaštva naokolo besplatno poklanja kome god to padne na pamet? Osobito ako osoba koja ima moć da unaprijed vidi budućnost živi od toga.
Oko 80% svjetskih bogataša, te onih i manje bogatih, pa do glumaca - slavnih osoba, onih koji se suočavaju s velikom ili neznatnom slavom i upitnicima u karijeri, savjetuju se s vidovnjacima, šamanima te astrolozima i tarot majstorima.
Još davnih godina znanstvenici, točnije arheolozi su iskopali ploče iz starog Babilona koje tumače događanja i pojave na nebu i na zemlji. Sve drevne civilizacije, baš kao i danas, bavile su se uvidom u budućnost. Biblijski proroci, počevši od Izaije, Jeremije, Ezekijela, pa nadalje, proricali su budućnost Izraelu.
Još uvijek je popularno savjetovanje s proricateljima budućnosti, npr. kako bi se pronašli nestale stvari, razotkrili nevjernost, krivnju, opasnost te pronašli ljubavnog partnera, saznali budućnost općenito ili otkrili uzrok neke životne situacije. Čak i među nekim ortodoksnim vjernicima koji redovno posjećuju svetišta uobičajeno je traženje pogleda u budućnost od strane medija.

Kakve vrste proricanja se najčešće koriste? Vidovnjak

Proricanje ima mnogo oblika i vrsta. Snažana slutnja – predviđanje budućnosti proučavanjem leta ptica, predznaka, ili sila prirode poput kiša, uragana ili vatre. Hiromantija je proricanje iz dlana, po linijama dlana koje su kod svakog čovjeka jedinstvene.
Postoji i proricanje promatranjem kostiju ili utrobe životinja. Druga je numerologija – korištenje brojeva za predviđanje. Sam Pitagora je u brojevima vidio proročansku moć. Jedno od moćnih načina gledanja u budućnost je i putem snova. Zanimljivo pitanje je: Koliko su znanstvenici slični predskazateljima budućnosti dok tumače snove?
Previđanje budućnosti se provodi i uz pomoć astrologije, viska, kristalne kugle, rune, gledanje u šoljicu kave, itd.
Neki vidovnjaci vide i čuju direktno bez pomoćnih sredstava, to se zove duhovno viđenje.
Gatanje iz tarot karata vrlo je tražen način da se dozna budućnost. A Tarot karte potječu još od prije mnogo stoljeća i, prema saznanjima, prvi špil bio je Marsejski Tarot.
Svaka karta na sebi ima mistični slikovni simbol koji ukazuje na određeni događaj iz budućnosti, sadašnjosti ili prošlosti. Tarot majstori s darom, a mnogi i bez dara, tumače otvorene karte na postavljeno pitanje većinom u vezi budućnosti.
Bioenergija je opet zaseban vid gledanja budućnosti većinom oslonjena na ispitivanje prošlosti i sadašnjeg stanja osoba koji traže tu vrstu uvida u životne probleme i rješavanje istih.

Kako predviđanje budućnosti stoji u današnje vrijeme?

Kako napreduje tehnologija tako se i ljudi koji posjeduju nadnaravne sposobnosti prilagođavaju trenutnom stanju stvari, načinu života. Nekada ste morali doći direktno vidovnjaku dok se danas, zahvaljujući napretku tehnologije, možete u svakom trenutku iz bilo kojeg dijela svijeta možete obratiti vidovitim osobama ma gdje da su. Najlakši način je telefon, potom internet. Koliko god nam se čini mistično umijeće predviđanja budućnosti i koliko god to ono jeste, većina ljudi ipak shvaća da je prošlo vrijeme zalaženja u mračne odaje ili šatore vidovnjaka i šamana i da smo u modernom dobu kada im se pristupa na način kao što se pristupa bilo kojoj osobi od koje vam je potrebna usluga. Prestali su progoni poput spaljivanja "vještica" mada još postoji neznanje koje se sukobljava sa svim onim što nije svakodnevno i očito.

Ouija ploča fenomen

Ouija ploča fenomen

Ouija ploča fenomen pojavljuje se krajem 19 stoljeća i ubrzo postaje nevjerojatno popularna, ali i odbacivana od mnogih.
Što je Ouija ploča?
Ime Ouija znači “Sretno” a ploča je dobila ime od njezinih tvoraca i ljudi oko njih.
Obraćanje vidovnjacima i medijima kako bi se obogatili ili kako bi se predvidjela budućnost uvijek je bilo i bit će uobičajeno i popularno među ljudima, ali znate li da postoji način da ono što vas zanima možete doznati u svome domu?
Ouija je veliki misterij i ne može nitko garantirati točne upute za upravljanje pločom, niti tvrditi da će u svakom trenutku i pod svim okolnostima raditi jednako dobro. Isto tako, mnogi osporavaju njezino djelovanje, a mnogi tvrde da je od zlih sila i da je se treba kloniti. Naravno, zanimljivo je kako ljudi sve nepoznato odmah nazovu demonskim ili nekim drugim imenima kao što je to slučaj i s vidovitošću i vidovnjacima. Milijune ljudi osvjedočili su se u istinitost proricanja budućnosti već preko Nostradamusa i njegovih jasnih proročanstava, pa nadalje do našeg vremena.

Ouija ploča pojavila se 1891. godine u SAD i postala prava senzacija te je postala dostupna. i u stalim dijelovima svijeta.
Reklamirana je kao čarobni uređaj koji odgovara na pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti s vezom između poznatog i nepoznatog.
Ouija ploču izumili su odvjetnik Elijah J. Bond i duhovni medij Helen Peters. Drugi izvor kaže da je nastala “objavom navodnog slučaja sestara Fox, koje su prijavile da su opsjednute duhovima. Uskoro nakon toga počele su se održavati spiritističke seanse diljem SAD-a, na kojima je, tobože, ostvarivana komunikacija s duhovima.” https://hr.wikipedia.org/wiki/Ouija

Igra je postavljena slovima abecede u dva polukruga iznad brojeva 0-9. U gornjem kutu su “da” i “ne”, “doviđenja” u donjem kutu naprava u obliku suze za manevriranje pločom. Da bi igrali, igrači trebaju sjediti na podu u krugu s pločom u sredini.
Upotreba:
Postoji više načina upotrebe ploče, a mnogi su tek izmišljotina dok drugi daju rezultate.
Treba odabrati jednu osobu koja će postavljati pitanja. Pitanja trebaju biti jednostavna kako ne bi došlo do zbunjivanja ili bijesa duhova. Za početak, kažiprst i srednji prst igrača treba staviti na podlogu koja se oslanja na “G”. Polako se pomiče ploča u krugovima. Pitanja se mogu postaviti nakon rituala otvaranja, poput molitve ili dobrodošlice. Ploča će se tada početi pomicati. S dovoljno strpljenja i razumnosti pri upotrebi ploče, možete dobiti odgovore na neka pitanja.
Postoje i detaljnije upute no zaključak ostaje isti: Nitko sa sigurnošću ne može tvrditi kako se precizno upravlja Ouija pločom.

G. Gardner i Wicca

G. Gardner i Wicca

Gerald Gardner i osnivanje Wicca – neovještičarenja

G. B. Gardner, 13. 06 1884 – 12. 02 1964, bio je duboko okultno orijentiran te je od rane mladosti okultizmu posvetio cijeli život posjećujući svijet spiritualista već prije svoje dvadesete godine. Također je vrlo brzo bio iniciran u Rozenkrojcerski tetar i Teozofsko društvo.
Prema njegovim riječima, upravo su ga unutar toga kontaktirali članovi klana čarobnjaka koji su ovo društvo koristili kao bazu za novačenje i koji su mu se među divili.
Pozivajući se na ovu inicijaciju, kao i na obiteljsku tradiciju – on bi bio daleki potomak Grissella Gardnera koji je spaljen kao vještica 1610. – Gerald Brousseau Gardner je tvrdio da je oživio wiccansku religijsku struju.

Između 1939. i 1952. grupa ljudi zainteresiranih za teozofiju, koji su bili gotovo svi članovi masonerije, organizirala je rani zbor koji je tvrdio da je inspiriran drevnim čarobnjaštvom i počeo razvijati ritual, odnosno skup rituala. Grupa je branila tezu da je vještičarenje srednjeg vijeka pravi nastavak poganstva, te su stoga ono što su radili nazvali vještičarstvom (wicca) ili poganstvom.
Budući da je vještičarenje bilo nominalno zabranjeno u Engleskoj do 1951. (godine kada je Zakon o vještičarstvu konačno ukinut), Gardner je prvi put objavio reference na neovještičju organizaciju 1949. u romanu pod naslovom High Magic’s Aid.
Iste godine Gardner je napisao prvi rad, Knjiga sjena, Wiccan rituala koji je postalo popularno u ezoterijskim krugovima.
Wicca
Gardner je razradio ovu neopagansku religiju uz pomoć mađioničara Aleistera Crowleya miješajući elemente zapadnjačke ezoterije – kojih je bio svjestan zahvaljujući svojoj prošlosti u nekoliko tajnih društava – s drugima posuđenim elementima iz antropoloških te starog kulta koji je preživio, bez obzira na konstantni progon od strane kršćanstva.

pentagram

Wicca tvrdi da je umjetnost življenja u skladu sa svojom okolinom, zagovarajući poštovanje prema drugima, kao i proces dijeljenja s njima. Štoviše, Wiccani vjeruju u postojanje magije, koja se smatra ‘kozmičkom energijom’ prisutnom u svakome od nas i u svakom objektu. Još jedno od glavnih načela Wicce je zakon trostrukog povratka: sve što učinite bit će vraćeno tri puta, bez obzira je li pozitivno ili negativno.

Wiccani ponekad koriste magijske discipline i razne prirodne tehnike kao što su:

– Magični rituali
– Zazivanje poganskih božanstava
– Predviđanje
– Reiki

U Wicci zapravo ne postoji posebna praksa, ona se razlikuje prema usvojenoj tradiciji. Većinu vremena, obredi se prakticiraju na otvorenom, u prirodi, izvan vidokruga. Trenutno se razvija novi oblik prakse, poznat kao samotna praksa Wicca ili ‘Wicca u dnevnoj sobi’
Pod nazivom ‘Kotač godine’ Wicca okuplja dvadeset i jedan sastanak klana kako bi proslavili izmjenu godišnjih doba. To je kalendar koji obuhvaća solarne i lunarne cikluse.

Glavni moto Wicca je:

“Radi što hoćeš sve dok to nikome ne šteti.”

Ištar drevna božica

Ištar drevna božica

 

Ištar, drugim imenima Inana ili Inani bila je jedna od najpoznatijih i najštovanijih božica drevnog svijeta.

U to vrijeme tražila su se proročanstva od bogova, a očekivale nagrade ili kazne, kako je tko zaslužio.

Ištar je bila feničko-sirijska božica neba i zemlje, plodnosti, materinstva, erotike, rata i mira. Bila je glavno zapadnosemitsko božanstvo. Kult joj se s feničkim kolonijama proširio po cijelom Mediteranu. Štovana je zajedno s Baalom i prinošene su joj i ljudske žrtve. Ištarina vrata, kao dio Baalovog hrama sagradio je Nabukodonozor II. oko 575. pr. Kr.. vrata su bila trostruko ukrašena s 575 reljefa koji prikazuju lavove kao Ištarine simbole, zmajeve mušušu kao Mardukove i bikove kao Adadove simbole.

U stvarnosti kao i mitologiji, žene su štovane kao božanstva u mnogim drevnim kulturama čiji su ostaci
danas izumrli i zaboravljeni. Za primjer uzimamo Mezopotamiju gdje su
bila važna i duboko poštovana ženska božanstva koja su predstavljala
prirodno zanimanje čovjeka za rast usjeva, uzgoj životinja i razvoj i zdravlje
obitelji pa i iz toga područja ima nebrojeno kipova božica majki, koje su
igrale najvažniju ulogu u mitovima i obredima kojima je cilj bio povećanje
plodnosti. To božanstvo su Sumerani nazivali Inana a kod Semita,
Amorićana i Asiraca se poistovjećivala s božicom Ištar. Vrlo značajan obred
u sumerskoj religiji je bila godišnja ceremonija svetog vjenčanja između
božice Inane i boga biljnog svijeta Tamuza, čiju ulogu bi preuzimao kralj a
svećenica bi predstavljala Inanu , odnosno semitsku Ištar koja bi ljudima
donosila plodnost i bila velika ljubavnica i majka. Sumerskoj verziji mita o
«Ištar i sedam prolaza» arapske žene i danas iskazuju počast u «plesu
sedam velova» premda više nema religijsko značenje. Taj mit je ljubavna
priča jedne besmrtne božice zaljubljene u smrtnika Dumuzija, koji je bio
uspiješan farmer, stočar i nadasve dobar čovjek, koji je bio iskreno odan
svojoj ženi božici.

No nekoliko mjeseci u godini bi slabila njegova ljubav pa bi za to vrijeme bio prognan u podzemlje a zemlja bi u tom periodu ogoljela, a plodnost joj se vraćala njegovim povratkom i sjedinjenjem s božicom. U akadskoj verziji mita te uloge su preuzeli Ištar i Tammuz. Nakon Tamuzove smrti Ištar ga je slijedila u podzemni svijet koji je bio mračno mjesto gdje su se mrtvaci odjeveni u perje hranili prašinom i poput sluga stajali u hodnicima Tim sablasnim svijetom je carevala Ištarina neprijateljica Ereškigal. Podzemni svijet se sastojao od sedam slojeva međusobno odijeljenih masivnim zidinama a svaki sloj je bio zaključan čvrstim vratima koja su čuvali monstruozni čuvari. Ištar je morala znati ime svakog sloja a plaćala je prolaz skidajući sa sebe nakit i odjeću tako da je na kraju prolaskom kroz 7 vratiju dospjela do prijestolja božice Ereškigal potpuno naga i bespomoćna. Na trenutak je vidjela svog muža i bila ubijena a nakon njene smrti na zemlji je zavladao nered i neplodnost pa više nisu uspijevali usjevi a ni žene nisu mogle zatrudnjeti. Izabrani svećenik je poslan kao glasnik u podzemni svijet te ulagivanjem i rječitošću uspijeva osvojiti Erešikigalino srce pa mu ona daje Ištarino tijelo koje on oživljava bočicom vode koju mu je dao bog Enki. Pri tom je došlo do nagodbe kojom je Tamuz pristao na pola godine zamijeniti Ištar u podzemnome svijetu, a Ištar je zbog tuge za Tamuzom zemlju obavila zimom. Drugu polovicu godine Tamuza je zamjenjivala u podzemlju njegova sestra a zemlja je u toj polovici godine zbog Ištarine sreće i spolne aktivnosti cvala. Vraćajući se iz podzemnog svijeta Ištar je na svakim vratima dobivala natrag odjeću i nakit pa to predstavlja obnavljanje svijeta u ciklusu izmjene godišnjih doba. Osim uloge plodnosti, Božica Ištar je u semitskom razdoblju Babilona i u Asiriji bila poznata i kao božica-ratnica pa tu ulogu preuzima i kao kanaanska božica Anat U Asiriji su je počeli povezivati i sa samim nacionalnim božanstvom Ašurom, a u kraljevskim natpisima se slavi kao «savršeno hrabra» ratnička božica koja bodri ratnike i uništava neprijatelje. Ištar se u asirskoj skulpturi pojavljuje sa oštricom koplja kao amblemom. Većinom je ženama, pa tako i boginji Ištar davan izgled lavice, simbola moći, ali i ljepote. Kakvo je stanje danas sa štovanjem žena? U naše vrijeme očito da je zaboravljena stara ženska slava te se ženama ni približno ne pridaje važnost kakva im se pridavala nekada u stara vremena. Ipak, imamo i obrnute slučajeve kada je ženama bio mnogo teži položaj, život nego što je to u današnje doba, ali to je opet neka druga tema za promišljanje.

Astrološke kuće i horoskop

Astrološke kuće i horoskop

Astrološke kuće i horoskop nerazdvojive su pri izradi točnog horoskopa. Posebno u proricanju budućnosti astrologija i astrološke kuće imaju  važnu ulogu zbog egzatnosti izračunavanja i proračunavanja kretanja planeta te položaja kuća i preciznim određivanjem što svi ti položaju znače za budućnost određenog znaka.
Prije svega, vrijeme rođenja je početna točka točnih horoskopa. Svaka značajna pogreška unijeti će zbrku u podjeli kuća horoskopa i smjestiti planete u pogrešne kuće. Kuće za horoskop uvijek su prikazane redom. Mjesečni horoskopski početak prve kuće zodijaka stručno se u astrologiji naziva ascendentom. Sve unutar horoskopa smješteno je mjerenjem u stupnjevima sprema strogo određenim pravilima. Slobodni horoskopski zodijak je pojas prostora koji okružuje zemlju.Točni horoskop hipotetski je podijeljen na dvanaest jednakih segmenata od 30 stupnjeva i tu je poredano svih dvanaest znakova. Nakon što smo ukratko i općenito dali uvid, možemo shvatiti osnove i sve planete smjestiti po kućama prema njihovim vlastitim mjerenjima, prema znaku i stupnju. Položaji planeta kompatibilnosti horoskopa izračunavaju se za svaki dan u podne nula stupnjeva po nekim standardima. Planeti pružaju temelj likova i vrstu radnje koja će se dogoditi u nekom trenutku određenom znaku. Priroda radnje koju otkrivaju kuće važnija je od slike cjelokupnog zodijaka ili njegovog tempa tempa pod kojim se radnja odvija prema pojedinom znaku. Svaki planet, gledano s astrološke strane povezan je s određenim horoskopskim znakom. Kaže se da planet vlada nekim znakom zbog srodnosti u njihovoj zodijačkoj i ezoteričnoj prirodi. Svaki znak zodijaka mjesečnog horoskopa povezan je s određenim područjem života, a također zbog različitosti ili sličnosti u njihovoj prirodi i s mnogim drugim poveznicama. Sve astrološke kuće sudjeluju na konkretan način da se sagleda karakter i cjelovitost određene osobe. Svaka astrološka kuća pridonosi svojim utjecajem u poslovima druge kuće kroz srodnost utjecaja i moći. Planet koji vlada znakovima tjednog horoskopa jedne kuće ukazuje na područje iskustva po kojem djelovanje jedne kuće utječe na drugu. Najvažnije područje ascendent. Ascendent se izračunava točnim stupnjem na temelju trenutka rođenja. Da biste razumjeli puno značenje onoga što govori vaš osobni ascendent, morate razumjeti da trenutak rođenja utječe na svako od dvanaest područja života ili kuća zodijaka. Ostale kuće koje izazivaju posebnu pozornost su kuća koja drži vladara ascendenta, a to je prva kuća, budući da je to ključ za dnevna zbivanja, osjećaje i kontakte. Kuća koja drži onu vladajuću otkriva sudbinu i karmu. Kuća koja je u Mjesecu odražava prirodnu emotivnu stranu. Proučavajući horoskop ono na što se prvo mora obratiti pažnja upravo su astrološke kuće, jer bez njih nikada neće biti ispravnog i potpunog uvida u cijeli ili pojedinačni, individualni horoskop.

Božanstvo s rogovima

Božanstvo s rogovima

Mitologija i bogovi

 

Rogati Bog je vrhovni Bog koji objedinjuje sve kreativne energije projektivnog ili aktivnog (“muškog”) obrasca (energije yáng). U paganizmu, On je temeljni arhetip Boga. Pagani ga zamišljaju kao savršenog muškarca – najsnažnijeg, najzgodnijeg, najhrabrijeg, najmoćnijeg i najslavnijeg, golim do pâsa, s izraženom muskulaturom i velikim jelenjim rogovima. On je potentni otac koji sije sjeme i donosi novi život u jedinstvu s Božicom. On je sveukupni duh – sve ono što ne možemo percipirati nijednim osjetilom.

Razvoj kulta Rogatog Boga

Uz kult Božice Majke, od pamtivijeka se razvijao i kult Rogatog Boga. Zato ih pagani smatraju prvotnim i arhetipskim božanskim parom. Spiljski crtež Vrač (The Sorcerer) jedan je od njegovih najranijih prikaza. Otkriven je u Spilji Tri brata (Grotte des Trois-Frères) u čijoj se blizini nalazi južnofrancuski grad Ariège. Crtež je star oko 13.000 godina i prikazuje čovjeka odjevenog u jelenju kožu, s bradom i velikim okruglim očima, a na glavi ima jelenje rogove. Izgleda kao da pleše ili izvodi obred. Nacrtan je na gornjem dijelu zida i ne može ga se lako uočiti, za razliku od ostalih crteža životinja, koji su lako uočljivi. To ukazuje da su ga autori smatrali nečim svetim. Iz paleolitika potječu i drugi slični crteži i gravire na kostima i rogovima. Među njima je i Čovjek iz spilje Pinhole (Pinhole Cave Man) – rezbarija muškog lika s izraženim falusom i rogovima, izrezbarenom na rebru izumrlog vunastog nosoroga (Coelodonta antiquitatis). Star je oko 12.000 godina, a pronađen je 1920. u središnjoj Engleskoj (grofovija Derbyshire). I u brončanom se dobu figure Rogatog javljaju u Egiptu, Mezopotamiji, Indiji i drugdje, i to ne samo s jelenjim nego i rogovima ovna, jarca ili bika.

U Drevnom Egiptu govedo se smatralo svetom životinjom. Zato ne čudi što su rana rogata božanstva bile čak i božice, poput Hathor, Bat, a kasnije i Izide. Ipak, najranija egipatska refleksija Rogatog Boga bio je pradavni bog Hnum (Khnum). Ima glavu ovna, ljudima daje životnu esenciju ili duh – ka (kȝ), a usto je i bog Sunca koje zalazi (što je kasnije postao Atum). Dakle, ima čak tri važne osobine neopaganskog Rogatog Boga. Nipošto ne možemo govoriti o slučajnosti. Na takvim fascinantnim podudarnostima gradimo ideju o univerzalnosti i iskonskom podrijetlu Rogatog Boga. Dok je Hnum bio štovan u Gornjem Egiptu (južnom dijelu carstva), u Donjem Egiptu (delta Nila) štovao se bog Banebdjedet koji je također imao glavu ovna, kao i kasniji tebanski bog Sunca Amon (Ἄμμων). U Heliopolisu se štovao i Mnevis, bog plodnosti s glavom bika, koji se s vremenom izjednačio sa svetim bikom Apisom.

U 5. st. pr. Kr. u Kartagi je bilo vrlo popularno božanstvo Ba’al-hamon ili Ba’al Qarnaim što doslovno znači “Gospod s dva roga”. Bio je semitski bog plodnosti za kojeg se vjeruje da je u raznim oblicima bio štovan diljem Sredozemlja, pa čak i u skandinavskim zemljama. U Mezopotamiji su brojna božanstva prikazivana s dva roga, što je bio simbol plodnosti i (političke) moći. Najpoznatiji je primjer Enkidu – jedan od junaka Epa o Gilgamešu, koji se ponekad prikazivao čak i s kopitima. I kraljevi su često nosili kacige s određenim brojem rogova, što je ovisilo o prilici kraljevskog pojavljivanja. Fenički bog Sunca i blagostanja Moloh te sumerski bog zaštitnik Lamassu također su prikazivani s bikovim rogovima. U porječju rijeke Ind (današnji Pakistan) od 4. do kraja 2. tisućljeća pr. Kr. razvijala se Indska dolinska civilizacija  kojoj su pripadala dva čuvena grada – Harappa i Mohenjo-daro (tek oko 1700. pr. Kr. na to su područje došli vedski Indijci ili Arijevci). Jedini pisani dokumenti te pradavne kulture jesu dosad nedešifrirani pečatnjaci koji su najvećim dijelom prikazivali goveda. No, posebno je zanimljiv pečatnjak koji prikazuje mušku osobu s rogovima i životinjama koje ga okružuju (podosta podsjeća na Vrača iz Ariègea). Budući da ga znanstvenici smatraju pretečom kasnijeg hinduističkog boga Śive, nazvan je “Pra-Śiva”, “Proto-Śiva” ili Paśupati, što na sanskrtu znači “Gospodar zvijeri” (jedno od Śivinih imena).

U afričkoj kulturi ističe se Ikenga – bog (Alusi) naroda Igbo (današnja Nigerija). Ima dva velika ovnova roga i mač u ruci. Bog je uspjeha i vremena! U zapadnoafričkoj religiji vodun (iz koje proistječu haićanski vodou i louisianski voodoo) Legba je jedan od glavnih duhova (loa) koji se također prikazuje s rogovima i falosom (na Haitiju ga danas zovu Papa Legba). U američkoj domorodačkoj religiji ističe se nošenje bivoljih maski i rogova. Najpoznatiji takav događaj svakako je Bivolji ples (Buffalo dance), običaj naroda Mandan (Sjeverna Dakota). Tim plesom plodnosti priziva se duh velikog bivola ili bizona. U europskoj antičkoj kulturi postoje brojni primjeri. U ciparskom selu Enknomi (Έγκωμη) pronađene su dvije izvrsno sačuvane brončane figure iz 12. st. pr. Kr. Jedna se i službeno naziva Horned God “Rogati Bog”, a druga Ingot God “Bog od ingota” (odlivenog metala).

 

Neopaganski lik Rogatog Boga izravno se naslanja na keltsku mitologiju u kojoj je značajan bog Cernunnos (ponekad se piše i Kernunno). Njegovo ime zabilježeno je još u 1. stoljeću, dolazi od indoeuropskoga korijena *ḱṛn- “rog”, pa naprosto znači “Rogati”. Osim velikih i lijepih jelenjih rogova, ima bujnu kosu i bradu, oko vrata (ili u ruci) nosi torkves (torc) (ogrlicu u obliku obruča), sjedi u meditativnom (šamanskom) položaju i okružen je životinjama. Bog je žita, plodnosti, obilja i životinja. Ponekad u jednoj ruci drži zmiju, simbol preobrazbe, seksualne moći i plodnosti. U kasnijem engleskom folkloru (16. stoljeće) javlja se duh u liku konjanika s jelenjim rogovima. Nazvan je Lovac Herne (Herne the Hunter). U književnosti ga prvi put spominje William Shakespeare (1564.-1616.) u komediji Vesele žene Windsorske (1602.). Pretpostavlja se da njegovo ime dolazi upravo od imena Cernunnos. Frapantna je sličnost između pečatnjaka Paśupati i prikaza Rogatog Boga na već spomenutom Gundestrupskom kotlu iz 1. st. pr. Kr., otkrivenom u sjevernoj Danskoj. Stručnjaci pretpostavljaju da kotao pripada keltskoj ili germanskoj (teutonskoj) kulturi. U nordijskoj duhovnoj praksi neizostavan je rog za piće, što također ukazuje na važnost rogova. U slavenskoj ikonografiji bog Veles vrlo se često prikazuje s ovnovim rogovima.

 

Izvor:  “Paganizam u teoriji i praksi”