
Tirezija prorok tibetanski
Tirezijina proročanstva i životni put
Tko je Tirezija?
Tirezija je bio jedan od prvih, dobro poznatih proroka koji je izrazio neizvjesnost i loša događanja u budućnosti. Za razliku od drugih proroka, na Tirezija narod nije gledao kao na nekog posrednika između bogova i ljudi. Oni su ga vidjeli kao mudrog proroka, koji je vidio da stvari nisu uvijek ono što jesu.
Tirezija je živio u antičko doba, bio je tebanski prorok u vrijeme najveće grčke slave u svakom pogledu, te se nagađa je li spada u mitologiju ili istinu njegovo postojanje. Homer ga spominje u svom čuvenom epu Odisej.
Prorekao je točno i precizno Odiseju događanja na njegovom dugom putovanju kao i njegovu smrt. Predvidio je da će Odisejevo putovanje kući biti teško, krvavo, sa sretnim završetkom, ali i već spomenutim njegovim krajem. Upozorio ga je na naprasite udvarače koji kruže oko njegove vjerne žene Penelope dok je on odsutan.
Kroz Tireziju shvaćamo kako dar proricanja predstavlja teret i često tjeskobna stanja koje dolazi s poznavanjem budućnosti. Kada je došao u pomoć Edipu, kralju Tebe, njegova je misija bila pronaći tko je ubio prethodnog kralja Laja. Iako je znao da će spoznanje o ubojici biti nešto što ne bi želio pronaći. Svoja predviđanja doživljava kao teret jer on jedini ima znanje o istini a dužan je da je priopći.
Mitovi o Tireziji su brojni. Jedna od najčešćih se odnosi na to da je jednog dana hodajući planinom vidio dvije zmije koje se pare i ubio ženku jer mu je ta scena smetala. Božica Hera nije bila zadovoljna, te je kaznila Tireziju preobrazivši ga u ženu. Kao žena, Tirezija je postala Herina svećenica. Udala se i dobila djecu, a jedno od njih, Manto, također je posjedovalo dar proroštva. U takvom je stanju, kao žena, živio sedam godina iskušavajući sva zadovoljstva koja je žena mogla probati, sve dok se ponovno nije našao pred istim prizorom zmija. Ovaj put Tirezije je pametno odlučio: ili ostaviti zmije na miru ili ih zgaziti. Kako god, vraćena mu je muškost i nije više bio žena.On koji se sjedinjuje sa svojim drugim ja postaje opsjednut svojim Stvarnim Ja. On je vizionar jer sada jasno vidi s mnogih stajališta, dakle i muškarca i žene, a ne samo jednu perspektivu ljudskog bića i postojanja. Doživljava potpunu svjesnost samim time.
Postoje različiti mitovi o njegovoj smrti. Tijekom napada Epigonija na Tebu, Tirezija je pobjegao iz grada zajedno s Tebancima i umro nakon što je popio vodu iz zaraženog izvora Tilphussa, gdje ga je pogodila Apolonova strijela. U drugoj verziji proricatelj i njegova kći Manto bili su zarobljeni u Tebi i poslani u Delfe, gdje bi bili posvećeni bogu Apolonu. Tiresija je umro od umora tijekom putovanja. Duša Tirezije, nakon što je ušla u Had, zadržala je moć proricanja, prema tvrđenju Homera u Odiseji.
Tirezijin proročanski put drži se kao herojski. Da bi netko otkrio svoj dar vidovitosti mora se odvojiti i napustiti poznati svijet, dobiti inicijaciju ili početak nove svijesti o onostranom i nevidljivom, a zatim se vratiti u poznato, stari svijet i proricati u dobre svrhe.
Ključno je pitanje kako uopće netko može sumnjati u postojanje proroka ili vidovnjaka u današnje doba kad oko sebe kroz povijest imamo tolike dokaze, toliko proroka koji su sasvim precizno kazivali što će se nekome zbivati u budućnosti. I prije antičkog doba čak postojali su mnogi proroci no u stara vremena na njih se gledalo s poštovanjem, jer je očito da su ljudi tada bili mnogo duhovniji nego što je to slučaj danas. Tehnologija, moderni ustroj oduzeo nam je povezanost s prirodom te nam sve onostrano biva doslovno onostrano, daleko i neprihvatljivo do trenutka kada shvatimo da stvarnost nije samo ono što vidimo i doživljavamo svaki dan. Uzdati se samo u poznato i već viđeno je plitkost uma i duha, a tražiti savjet i pomoć vidovnjaka tek kad shvatimo da baš nije sve crno i bijelo vraća nas samom našem biću.
Tirezija je sjajan primjer ako dovoljno pažljivo obratite pažnju na njegov životni put i proročanstva.