Prema grčkoj mitologiji, ali i prema povijesnim izvorima i  povjesničaru Plutarhu, Pitija, (Pythia), je bila svećenica koja je upravljala proročištem u Delfima koji su bili poznato grčko proročište. Ime joj potječe od imena zmije – Piton ili Pytho. Povjesničar Plutarh je opisao kako bi plin slatka okusa, izlazio iz raspukline i dovodio svećenicu u stanje promijenjene svijesti. Ona je dala više stotina predviđanja, proročanstava i u koje su vladari i narod vjerovali i slijedili ih mada su mnoga od njezinih predviđanja bila zagonetna. Proricala je padajući u duboki trans. Na primjer, u devetom stoljeću prije Krista Pitija je izjavila da će pohlepa za parama uništiti Spartu. Vjerujući u to, vladar je zabranio srebrni i zlatni novac i natjerao Spartance da umjesto njih plaćaju kovanicama od teškog željeza. Pitija je 67. godine poslije Krista rekla je Neronu da broj 73 označava sat njegove smrti. Uplašen i ljut, a i mentalno nestabilan, Neron je Pitiju dao pokopati živu. Bio je uvjeren da će umrijeti u 73 godini, ali zapravo je umro mnogo prije. Počinio je samoubojstvo u dobi od 30 nakon pobune budućeg cara Galbe, koji je tada – zanimljivo – imao upravo 73 godine. Aleksandar, 336. g. pr. Kr., posjetio je Pitiju ne bi li dobio odgovor na pitanje hoće li osvojiti poznati svijet. Na njegovo iznenađenje, proročica ga je zamolila da izađe. Bijesan, Aleksander se ponovno vratio u svetištu, zgrabio proročicu za kosu i počeo ju vući na danje svjetlo. Tek kad je vrišteći rekla da je nepobjediv, Aleksandar ju je ostavio na miru. Njezina proricanja su bila točna i za Sokrata u smislu da će postati slavan.
Tako je još jedna od mnogih proročica završila tragično svoj život upravo zato što je govorila istinu. Progon vidovitih ne završava se ni u moderno doba samo što se to sad čini na profinjeniji, “civiliziraniji” način.