Baba Vanga
Vangina nećakinja, Kasimira Stajanova, tvrdi da je proročica odrasla u siromašnoj obitelji. Roditelji su joj bili seljaci, neutvrđene nacionalnosti. Majka joj je rano preminula, dok se otac kasnije priklonio “Unutrašnjoj makedonsko-odrinskoj revolucionarnoj organizaciji”.
U dobi od 12 godina, Vanga je s obitelji napustila rodnu Strumicu i započela život u Novom Selu. Godinu dana kasnije teško je ozlijeđena u oluji nakon koje joj je postupno počeo slabjeti vid kojeg je do 16. rođendana u potpunosti izgubila. Nesreća se ujedno povezuje s početkom njenih proročanskih sposobnosti i vizija.
Do punoljetnosti je živjela u sanatoriju u blizini Beograda. U školi za slijepe u Zemunu se učila kućanskim poslovima da bi se potom vratila u Bugarsku i brinula o mlađoj braći i sestrama. Godine 1940. ostala je bez oca te je obitelj upala u teške financijske probleme. Navodno je upravo u tom razdoblju otkrila da ima sposobnost komuniciranja sa svecima.
U javnost je prvi puta stupila početkom travnja 1941. Govorila je da ju je više puta posjetio “ozaren jahač” i otkrio kako će se “uskoro dogoditi strašne stvari”. I doista… njemački Wehrmacht je 6. travnja krenuo prema Jugoslaviji. Svjedoci tvrde da je Vanga tih dana prošla kroz snažnu transformaciju te je susjede i rođake izvještavala o zdravlju njihovih najmilijih na ratnom polju.
Priča o neobičnim sposobnostima proročice ubrzo se proširila po cijelom selu, a zatim i Bugarskoj. Sve više ljudi ju je dolazilo pitati za savjet ili uslugu, a jedan od njih je bio Dimiter Gušterov za kojeg se i udala. Sa suprugom se 1942. preselila u Petrič u kojem je brzo stekla ugled te je joj je dodijeljen nadimak “petrička gledarica”. Među njenim klijentima bio je i bugarski kralj Boris III. čiju je prijevremenu smrt predvidjela.
Komunistički režim krajem 40-ih nije bio blagonaklono raspoložen prema sposobnostima slijepe proročice. Počela ju je nadzirati policija, a vlast je poduzimala sve kako bi suzbila njen rad. Vanga se tada našla u neugodnom položaju između političkih struktura i muža te običnih ljudi. Upala je u krizu, a proročanstva je počela objavljivati nekontrolirano na javnim mjestima. Postala je najpopularnija osoba u regiji, a politički pritisak na nju je oslabio nakon suprugove smrti 1962.
Za Vangine vizije su se 60-ih godina počeli pojačano zanimati obrazovani ljudi iz cijele Bugarske i šire. Dobila je posao na Institutu za sugestologiju na Bugarskoj akademiji znanosti. Otvoren je poseban ured u kojem je primala klijente, a njena predviđanja su bilježili znanstvenici. Navodno je imala pravo u 80% slučajeva, pogotovo kada se radilo o utvrđivanju sudbina nestalih nakon rata (za usporedbu, drugi proroci su bili u pravu u samo 20% slučajeva).
Dnevno je primala stotinjak klijenata, a zarada od svakog susreta tekla je u državnu blagajnu. Lista čekanja je bila sve duža pa se u javnosti proširila priča kako za susret s Vangom treba “dobra veza”. Neograničen pristup su imali politički dužnosnici, Inteligencija i poznate osobe, a pokazivanje u javnosti s Babom Vangom smatralo se pravom privilegijom.
Pri kraju života je dala sagraditi crkvu u gradiću Repite. Umrla je 11. kolovoza 1996. u Sofiji, a pokopana je u “svojoj” crkvi. U njenoj kući u Petriču se od 2008. nalazi Muzej Babe Vange.
m.metro-portal.rtl.hr