Vidovnjak Edward Kelley ili Kelly rodio se u Worcesteru, 1. kolovoza 1555, a umro u gradu Most, Češka, 1. studenog 1597, Kelley je bio okultist, alkemičar i nadareni vidovnjak.
Svoje je vidovnjaštvo najčešće prakticirao kroz gledanje u kristalnu kuglu,a poznato je da je uspio uspostaviti komunikaciju s anđelima i to preko kristalne kugle i da je tako dosegao mudrost i tajnu neba i zemlje.
On i John Dee, također poznati okultist, astrofizičar i matematičar, izvodili su seanse, magijske seanse i tada su se anđeli obraćali Kellyju što je on uredno zapisivao. Njihova crna magija poznata je kao enokijanska magija iz koje su on i John Dee stvorili enokijanski alfabet, abecedu. Svako slovo enokijanskog alfabeta, kojeg su pristalice još nazivali anđeoski riječnik bilo je u korelaciji s jednom planetom, kao i jednim simbolom ili elementom tarota, a imalo je i svoju numerološke karakteristike. Ovaj magijski sustav, prakticirao je prizivanje duhova i astralna putovanja na više astralnih polja na sve četiri strane svijeta.Smatrao je da zlato kao kraljevski plemeniti metal sa svojim magičnim svjetlucavim svjetlom stvara opijenost koja je često intenzivnija od od bilo kojeg alkohola i da zlato povećava čovjekovu osnovnu strast da se ispolji u svim njezinim vidovima, lošim i dobrim no prvenstveno magijskim i okultnim u cilju spajanja s nevidljivim sferama. I tako potaknut moćnom žudnjom za zlatom, Kelly je sklopio ugovor s Deejem, čija mu je pomoć bila neophodna za alkemičarske pokuse.
Ipak, za glavnog utemeljitelja enokijanske magije i cjelokupnog sustava smatra se John Dee mada su on i Edward Kelly bili nerazdvojni u svojim okultnim istraživanjima. Kelley je ostao poznat prvenstveno kao vidovnjak i pratilac J. Deeja, no njegova vidovitost u više navrata je nedvojbeno potvrđena koliko god da su je pokušavali osporiti.
Nakon izvjesnog dvoboja u kojem se našao Kelley je tražio utočište u Češkoj, ali ga je car zarobio i stavio u zatvor u dvorcu Krivoklat. Kelley je proveo dvije i pol godine tamo, pa čak ni zagovor od Engleske kraljice Elizabeta I. ili Wilhelm von Rosenberg nisu ga uspjeli spasiti. U času očajanja, smatrajući se nevinim i zbog strahovito mučnih okolnosti zatvorskog okružja kojima je bio dugo vremena izložen, točnije, dvije i pol godine,počinio je samoubojstvo.